Kada želimo da saznamo da li je nešto toplo ili hladno, često koristimo termodat. Termodat je kao alat za proveru koliko je nešto toplo ili hladno. Postoji, međutim, poseban termodat nazvan termopar koji može meriti temperaturu još tačnije nego obični termodati. Ali termopari su zanimljivi jer su u suštini dva različita vrste metala spojena zajedno na jednom kraju. Ako se jedan kraj termopara zagreje ili ohladi, to generiše električni signal. Taj signal pokazuje kolika je temperatura. To je pametno rešenje za merenje temperature!
Termopare su izuzetno korisne i nađu primenu u raznim oblastima kao uređaj za merenje temperature. Jeftine termopare su neophodne, na primer, u celikarnicama. One pomazu radnicima da praću temperaturu celea tijekom procesa grejanja i hlađenja. Ako postoji jedna stvar koju trebate da napravite jak celik, to je prava temperatura, a ovo je ključno. Termopare se takođe koriste u elektrostanicama za praćenje temperature pare i plina. Ta para i plin se koriste za proizvodnju struje za naše kuće i škole. U aparaturi poput peći i grejalaca, termopare mogu se naći čak i u našim kućama. One osiguravaju da nam hrana bude pripremljena kako treba i da naše kuće ostaju toplice i udobne.
Postoje različiti tipovi termodžepova, svi sastojeći se od različitih metala. Ako želite da merite različite opsege temperature, neki termodžepovi su bolje prilagođeni za merenje visokih temperatura, dok drugi termodžepovi efektivniji su pri merenju niskih temperatura. Ovo je ključno, jer moramo koristiti odgovarajući termodžep u zavisnosti od onoga što merimo. Da bi ilustrovali, termodžep tipa 'silicon on insulator' treba se koristiti kada želimo da izmerimo veoma visoke temperature. Da li pokušavate da izaberete termodžep? Trebalo bi da razmotrite koji opseg i preciznost želite za vaše mere temperature. Prava izbora će nam pomoći da optimizujemo naš izlazak i da osiguramo da su mere koje uzimamo važeće.
Postoje mnoge velike prednosti korišćenja termopara. Glavna prednost je ta što su izuzetno tačni. Mogu da zapise blizini stvarne vrednosti temperature, što je veoma korisno za ekstremne uslove. Na primer, u slučaju ekstremnog topla ili hladnog, termopari mogu pružiti tačne merenja. Termopari su takođe vrlo čvrsti i trajni. Neće se praskati ili oštetiti od ekstremnog topla. To ih čini upotrebljivim u tvrdim sredinama gdeobične termostate mogu da prestanu da funkcionišu. Pored toga, termopari su izuzetno pouzdani. Ne moraju se zamenjivati dugo vreme, štedeći vreme i novac industrijama koje trebaju redovna merenja temperature.
Tip K: Termopar tipa K izrađen je od nikla i hromija i koristi se za merenje temperatura između -200°C i 1372°C, vrlo su otporni i mogu se koristiti u različitim lokacijama, zato su jedni od najpopularnijih dostupnih termopara u različitim industrijama.
Tip T: Termopari tipa T sa bakrom i niklom mogu rukovati temperaturom od -270°C do 400°C. Poseduju izuzetnu tačnost pri niskim temperaturama. Zbog toga se široko koriste u freezerima i hladnjacima, gde je cilj da se materija drži hladna.
Postoje i druge kombinacije termoelementa, a svaki od njih ima drugačiji opseć radnje temperature i druge karakteristike, kao što možete pretpostaviti: tip K: izrađen od hromija i nikelja, sa opsegom temperature od −270 °C do +1372 °C; tip E: takođe izrađen od nikla i hromija, pruža opseg temperature od −200 °C do +1000 °C, iako ima višu razinu tačnosti; tip T: (Konstantan i bakar) imaju opseg temperature od −200 °C do +350 °C i koriste se u primenama poput hlađenja i kriogenike; tip J: (želazo i konstantan) i na kraju tip S (zlato i platinijum) sa granicom od 1540 °C koji se manje koristi zbog cene zlata.